Palača Vranyczany-Dobrinović
Palača Vranyczany-Dobrinović sagrađena je 1883. u kombinaciji neorenesansnog i neoklasicističkog stila prema projektu bečkog arhitekta Otta von Hofera za baruna Ljudevita Vranyczany-Dobrinovića. On ju je 1921. prodao industrijalcu Milanu Prpiću koji ju je 1923. ustupio Hrvatskoj seljačkoj stranci za Hrvatski seljački dom. Zgrada je danas u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te se ondje nalaze njen Kabinet grafike, Kabinet za arhitekturu i urbanizam i još neke Akademijine službe, a u zgradi je smješten i Nacionalni muzej moderne umjetnosti.
Palača je izgrađena kao stambena dvokatnica s reprezentativnim glavnim ulazom na uglu i bočnim ulazima sa Strossmayerova trga i iz Hebrangove ulice. Glavni arhitektonski naglasak cijele palače sjeveroistočni je uglovni rizalit s ulaznim trijemom iznad kojega je velika polukružna lođa s trostrukim redom stupova. U unutrašnjosti se uz ostalo nalazi luksuzno stubište te niz dvorana, od kojih je jedna ovalna, a druga osmerokutna.
NAPOMENA: Jugoslavenska akademija treba prevesti kao South Slavic, a ne Yugoslav Academy (jer u doba njenog osnutka nije postojala Jugoslavija i pridjev jugoslavenski se tada odnosio općenito na južne Slavene)
Kuću Lovrenčić, devetnaestostoljetnu građansku uglovnicu, Ministarstvo kulture i medija dodijelilo je Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti kao mjesto na kojem će nastaviti svoju dugogodišnju djelatnost. Sa svoja tri kata izložbenog prostora, multimedijalnom dvoranom, knjižnicom, prostorima kreativnih radionice i suvremenom čuvaonicom posjetitelji će u ovom toplo gornjogradskom zdanju biti nadahnuti hrvatskom kulturnom baštinom koja je važan dio civilizacijskih dosega čovječanstva. Više od 1900 umjetnina u kući Lovrenčić naći će svoj dom te će se predstaviti hrvatskoj i inozemnoj publici koja će moći uživati u stalnim i povremenim izložbama i bogatim programima muzeja.
Muzej za umjetnost i obrt (MUO) osnovan je 1880. godine, kao jedna od prvih institucija u Europi posvećenih primijenjenim umjetnostima. Smješten je u neorenesansnoj palači Hermana Bolléa – prvoj zgradi u Hrvatskoj građenoj upravo za muzej.
MUO čuva više od 100.000 predmeta iz područja lijepih i primijenjenih umjetnosti te dizajna, nastalih od 14. do 21. stoljeća. Namještaj, odjeća, staklo, fotografije, plakati… čak 22 zbirke koje svjedoče o promjenama stila, ukusa i svakodnevice.
Dio tog fundusa nalazi se i u Palači Gvozdanović na Gornjem gradu. A novi ritam muzeja danas je u MUO Galeriji, u Ilici 163 – posve novom izložbenom prostoru. Ondje se dinamičnim izložbenim ciklusima na suvremen način povezuju baština i aktualne teme umjetnosti i dizajna.
PALAČA VOJKOVIĆ-ORŠIĆ-KULMER-RAUCH (Matoševa 9)
Barokna palača Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch pojedinačno je štićeno kulturno dobro Republike Hrvatske (Z-0188) koju je oko 1764. dao sagraditi grof Sigismund Vojković-Vojkffy, a čiji se grb nalazi na zabatu pročelja palače. Slobodnostojeća, jednokatna trokrilna palača “U” oblika s dva nejednaka dvorišna krila nalazi se na parceli s vrtom i ograđenim dvorištem. Nakon Vojkovića, vlasnici palače bile su znamenite hrvatske plemićke obitelji Oršić, Kulmer i Rauch koji su pak prodali Palaču Gradskom Magistratu 1931. godine. Nakon preseljenja gradske uprave u novu zgradu na Vukovarskoj ulici u njoj se od 1959. nalazi Hrvatski povijesni muzej. Palača Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch danas je najreprezentativniji, najkvalitetniji i najcjelovitije očuvani primjer feudalne civilne gradske izgradnje barokne epohe u Zagrebu. Nakon zagrebačkog potresa 2020. godine u kojem je palača teško oštećena, otvorila se nova mogućnost rješavanja prostornih problema Hrvatskog povijesnog muzeja. Uz Palaču Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch Muzej je od 2020. postao korisnikom i susjedne Palače Ludovika Jelačića / Hidrometeorološkog zavoda (Grič 3) kao dodatnog prostora za realizaciju prvog stalnog postava. Na palači se trentno izvode radovi cjelovite i energentske obnove iz bespovratnih sredstava Nacionalnog fonda oporavka i otpornosti EU.
